uvijek žele imati više. da imaju svo bogatstvo svijeta, njima nije dovoljno. nitko, ali nitko od nas nije potpuno zadovoljan sobom. ne razmišljamo o drugima, nego samo kako ćemo udovoljiti sebi. nema čovjeka bez mane. i kažemo da nismo sebični i da smo fer, a svi smo mi najobičnija đubrad. lažemo da bi udovoljili sebi. krademo da bi drugi oko nas imali veće mišljenje o nama. omaložavamo druge, slabije da bi ispali snažniji i bolji. radimo sve da budemo korak ispred nekoga pored sebe. govorimo da nam je do nekoga stalo, da nekoga volimo, a u sebi dobro znamo da to ne osjećamo. i najteže je kada to drugi rade tebi, pa se poslje razočaraš. i razmišljamo samo kako sebi olakšati. zapravo, izmišljamo sve moguće naćine da svoje potrebe i brige stavimo na tuđu grbaću. i sebični smo. ne cijenimo ono što nam daju oni oko nas. uništit ćemo sve nerazmišljajući o trudu i muci onoga tko je to zaradio. gade mi se kada uništavaju ono što nam omogućavaju naši roditelji i naš grad. kada ih gledam kako uništavaju parkove, igrališta i sve ono što nam naš grad daje da bi nama bilo ljepše. faca si ako skineš koš za smeće i isipaš ono što je bilo u njemu, a koš nahitavaš po igralištu. faca ste samo pred maloumnim kretenima koje to fascinira i gledaju te kao nekakvu legendu. isto tako uništavaš imovinu obrtinika i ostalih ljudi koji se svojim radom drže na životu. uništiš mu ono u što ulaže svoj trud i svoje vrijeme. to radiš da bi se nekako dokazao jer drugačije ne možeš. a ne razmišljamo o tome da je to nećiji kruh. omaložavaš onog slabijeg karaktera, nekoga bez nekakvih mogućnosti da napravi nešto, nesposobne ljude. one koji si ne mogu pomoć sami. zapravo, ispadneš veći kreten jer ne možeš naći naćin da bi se u nećemu dokazao. pljujemo po drugačijim osobama, po onima drugačijeg izgleda, stila, vjere... vidiš nekoga u poderanim trapericama i starkama i nazivaš ga klošarom, sotonjarom, ljudožderom. zašto? pomisliš li kada na to kakva je osoba i čini li on nešto negativno drugome. jednostavno, ljudi smo. svi se po nećemu razlikujemo. moramo si svi međusobno dati priliku. ako vidiš trebu u zlatkim najkicama, ili nekog tipa u bijelim lakosticama na ćićak, jakni s perjem i lancem oko vrata smatraš ga većim čovjekom? većina nas da. gade mi se, fuj. imaju para ko blata sa završenom osnovnom školom, na razini su djeteta. zapitamo li se tada odakle im to? pa kada ih slušamo kako govore to je užas. ne mogu složiti jednu normalnu rečenicu. i svijet nije pravedan jer onaj koji se trudi, ima nekakvu veću školu pruža manje mogućnosti za normalan život i da imaju sve što im je potrebno. mislim da ovo svi primjećujemo, i da želimo napraviti nešto da se to promijeni, a nemamo naćina da bi to uspjeli. eto, ovo je dokaz kakvi smo ljudi i koliko se međusobno poštujemo. |
o čemu pisati? -iskreno, nemam pojma. svi su nekak loše volje. dani sporo prolaze, dosadno je. škola, kompjuter, trening.. škola, kompjuter, trening. -i to je to. vikendi isto.. ne znam više uopće kada smo svi kao ekipa bili vani. |
ludo zaljubljena, sretna, bez ikakvih briga. -to sam bila ja. svo to vrijeme. on mi je bio dovoljan. vidjela sam samo njega. sve drugo, nevažno. i onda, odjednom prestaje. jedna rečenica bila je dovoljna da me toliko shrva. kaže, gotovo je. -ne, ja to ne želim. samo šutim. ne mogu promijeniti ništa. bojala sam se pustiti suzu pred njim. otišao je. |
< | prosinac, 2009 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv